Koordinate sreće

Published on 03:56, 12/24,2017

  Počne to neprimetno,na talasu neoskrnavljene mladosti..U četvrtak diplomirala,u ponedeljak dobila posao..Angered,kvart na iskraju grada,veliki tržni centri i parkinzi.Apoteka tek otvorena,svi osim šefice mladi,jedna energija vuče drugu,neponovljivi zanos početka,oblikovanja,stvaranja..Kapitalizam je to,ali je zemlja obećana!.Svaki uspeh je delo i ponos svih nas..Šefica starog kova,dugo iskustvo u drugim apotekama,pravedna ali ponekad ćudljiva,hirovita,sujetna,nekako teška..Kad se desio taj trenutak i kako se rodi ta hemija,niko ne zna..I nema tu bliskosti neke,teško je sa njom biti prisan,samo ju je jednostavno primetila.Nju,jedinu Srpkinju medju 5 Švedjanki i devojkom iz Eritreje!.Počela da joj daje više posla,složenije poslove,neke čak iz šefovskog domena..Dve godine kasnije,nemirni duh stare šefice odlučio se na novo iskušenje,iznenada je rešila da promeni firmu..Odlazeći dani prilično dugo traju,sve ima svoje rokove i procedure,ispunjeni izvesnim žalom i neizvesnošću,ko zna ko će nam sad doći za šefa i kakav li će biti?.Na izvestan način,ruši se sav naš mali svet,koji smo sazdali i gde smo bili ušuškani..Tih dana često je dolazio regionalni šef,zadužen za desetine apoteka u južnoj Švedskoj..U kancelariji iza,sa odlazećom šeficom vodio duge razgovore..Referenca je u ovoj zemlji sve!..Kakve su tvoje preporuke,stari moj?.Mišljenje odlazećeg šefa veoma se uvažava,ali nije presudno..Tog dana,razgovor je trajao čitava tri sata i povremeno su otpozadi dopirali nejasni povišeni tonovi!.Slutilo je da se tamo vodi neka potmula borba!..Onda je stara šefica Lena, izašla sa pobedonosnim sjajem lavice u očima i pozvala baš nju unutra!."Ubedila sam ga,ti ćeš biti šef umesto mene"..Nije mogla da dodje sebi od šoka!.Imala je samo 25godina!.."Ti si moj projekat,u tebe polažem nade"-rekla je kad su ostale same.."Nisam htela da odem,dok tebe ne proguram za šefa"-provala emocija u poslednjim satima..Od žene,koja je delovala nepristupačno hladna!..Stara šefica,nije se prevarila..Pod njenim vođstvom naredne dve godine,u okviru firme najbolja apoteka u celoj Švedskoj!..Priznanja i nagrade..Svim radnicama 13-ta plata!..Onda se zaljubila i udala..Uskoro i zatrudnela..Živela je na suprotnoj strani velikog grada,20km od ovog kvarta.U danu porodjaja,volšebnom rukom proviđenja,pripadajuća bolnica bila je puna,kao i ostale najbliže i umreženi sistem prosledio ju je,da ne poveruješ,u daleki Angered,svega pet stotina metara od njene apoteke!..Na mestu gde je davnog ponedeljka,prvi put obukla beli mantil,gde je blistao njen mladalački zanos i gde je stara šefica Lena,onog dana vodila lavovsku borbu što joj je otvorila put,divni mali dečak,prvi put je ugledao svet!..Angered!.Sve što je lepo!..Sudbina tako ponekad trajno,sama ucrta koordinate sreće..Da li se ovo odnosi,na svakog od nas?..Jeste li primetili,mi nismo isti na različitim mestima?..Treba li tragati?..Da li je u kretanju,zagonetna kosmička tajna sreće?..Statičnost emituje tugu,jad i očaj,što je najbolje vidljivo na licima ljudi u umirućim selima,koji za svoga veka nisu mrdnuli daleko od rodnog ognjišta..Možda za svakog od nas,postoji mesto otkrovenja i procvata,bilo to među sjajnim neboderima velikog grada ili među čarobnim zelenim poljima?...    


Kraj navigacije i letopis čudnog bicikla

Published on 23:49, 12/04,2017

  Ne znam otkud mi došlo,u ovoj snežnoj noći?. Kraj navigacije je samo divna metafora i praznik na dalekom istoku Rusije.More se ledi i obustavlja plovidba..Brodovi u zimovnik,svetionici se gase..Nekako,baš mi liči!.Ovo je taj čas!.U ovoj snežnoj noći druže i ti ćeš na počinak,nema više vožnje bicikla!.Do proleća u zimski san..

  Jel znaš,da nije tako druže u tvojoj rodnoj zemlji?.Ne veruješ?.Evo ti slika,gledaj!.Ovo su desetine bicikala,parkiranih na železničkoj stanici u gradu Veksjo.Božić,sedmi januar,minus 12 i neprestano pada sneg..Možda si imao sreće?.Znaš,kad bih te vozio po snegu,rekli bi da sam lud a ne bih baš!

 

  A rodjen si u divnoj zemlji,znaš!..Veliki,sjajni Geteborg!.Bio si vezan lancima u "Biltemi".Otkupili smo te i izvezli pravo na kišu..Zujao si od sreće,kao da predeš,po parkingu..Tvoj grad ima zaista bajkovite staze.Ne postoji mesto,gde ne možeš stići biciklom.Odvojene od kolovoza,zalaze u čudesnu prirodu,idu kraj kanala,reke,morskog zaliva,duž glavne avenije.Vozio sam te uglavnom po Kvibergu..Groblje prošarano stazama..-Ne svidja ti se?.Vežbao sam druže,ti si na struju,nisam ti znao narav?..Jednom si ipak video stadion "Ulevi" i centar grada..-Kažeš,gledala te je sve sama gospoda a zapao si meni?.Zaista,tri minuta pre nas,odvezali su onog tvog suseda,za nekog finog gospodina..Zagonetni su putevi Gospodnji?..Gledaj to sa vedrije strane.-Znaš,kupljen si kao najdraži poklon a to nije isto..-A jel znaš da si par godina bio samo daleki san?,Sve dok nisi sišao na 500 evra,barabo jedna!..Dovezao sam te u prikolici busa,preko cele Evrope,jedva su te primili..I prošvercovao preko granice u gluvoj noći..Bio sam srećan dok sam ispijao kapućino u onom restoranu..Znao sam da si moj!..-Kažeš,niko ti nije rekao da ćeš završiti u Srbiji?.Da nećeš biti vožen gradskim stazama..Obreo si se u maloj varošici?..Čoveče,doneo sam te na jug!.Zar vi gore o tome ne sanjate stalno?,Zar nisu uvek puni letovi za Kanarska ostrva i Tajland?..Izveo sam te prvo jutro u zamamna zelena polja,zagonetnim puteljcima!..Doneo sam te na vrhuncu juna,medju prezrela žitna polja i miris pokošenog sena..Mirisao si na tek ubrane višnje i prezrele kajsije što su prekrivale zemlju!..Više se nismo razdvajali..Prošli smo zajedno svaki puteljak i skrivenu stazu,upoznao si svaki zvuk,miris i dašak,ponekad sam te prenosio kao bebu,preko blatnjavih lokvi,preko dzombi,preko zaraslih,trnovitih staza..Pio si sa mnom na studencu,dok je gorela julska zvezda!..Uzneo si me,verni druže,uz mnoga teška brda..Zbližili smo se i razvila se čudna simbioza,znaš ono,što više ja pomognem tebi na ravnom,više ćeš ti pomoći meni kad dodje      gusti čas!..Ponekad pomislim,kao da imaš dušu,u tim tvojim lampicama i pedalec-senzoru..Priznajem,doneo si mi slavu!..Samo jedan čovek pre mene,imao je u ovom gradiću el.bicikl..Mnogi su te zagledali i zapitkivali a ja se malo pravio važan..Sirotinjska slava!..Čoveče,kad bi to doživeo da si ostao u Švedskoj?.Tamo vas ima na hiljade!..Ne boj se druže,ovde nećeš ostati gladan i žedan..Tvoje punjenje košta 7 dinara i sa njim predješ 30km..Začudo,ova zemlja ima nešto čarobno,čega u tvojoj domovini nema!.Ako kojim slučajem ostaneš negde na putu bez struje,upitaj u prvoj kući da se dopuniš malo,skoro niko te neće odbiti..Pola sata punjenja košta dinar,s time ćeš preći 10km..Ima i napustenih kuća sa utičnicom napolju,kao na ovoj slici,pa Bože moj,što da ne,putnik namernik u nevolji?..Držim te u kući,čoveče!..Provalio si me!.To je zato što sam slepac!.Da mi te,nedaj Bože ukradu,otkud meni 500evra,ha,ha,ha!..Al nije samo to..Postao si mi drag!..Uputim k tebi u prolazu nežan pogled,sad kad si na zimovanju..Jesi li ti samo stvar?..Kažu,kad jako želiš neku stvar i dobiješ je,onda sreća brzo iščili i nestane..A ovo ne prolazi?..Mirno spavaj druže..Za onaj tren što će doći,za onaj čas!..Ja lagano okrenem pedale a ti me poneseš kao vranac i zujiš kao nežni pčelinji bruj u krošnji,dok me po licu miluje prolećni povetarac i na tren osetim opet,da sam mlad!...